1907. - 1914.
Zagrebačka burza neformalno postoji od 15. lipnja 1907., kada je djelovala u sklopu tadašnje Trgovačke komore pod nazivom 'Sekcija za promet efektima i robom' i već u prvom tjednu poslovanja ostvarila odlične rezultate.
Otvorenju su nazočili predstavnici svih banaka, trgovci, posrednici i novčani agenti, a otvorio ju je Milivoj Crnadak, direktor Prve hrvatske štedionice. Povodom otvaranja Gjuro Deželić, ugledni književnik, političar i publicist, zapisao je:
...taj dan će biti debelimi slovi zapisan u analih našega narodnogospodarskoga prometa.
Trgovalo se dionicama i drugim vrijednosnicama, valutama i robom, a tijekom I. svjetskog rata Zagrebačka burza ne posluje, da bi 1918. ponovno započela s radom pod nazivom 'Zagrebačka burza za robu i vrednote' (Pravila su odobrena 3. 12. 1918.). Burza je uživala ugled stranih klijenata, osobito iz Beča i Praga, postavljajući tako temelj jakog domaćeg bankarskog i financijskog sustava uopće.
1918. - 1945.
Godine koje su slijedile bile su izuzetno uspješne te 1923. počinje gradnja nove Burzovne zgrade prema nacrtu Viktora Kovačića, oca moderne hrvatske arhitekture.
U nove prostore Burza se preselila 1927. U središnjoj burzovnoj dvorani bile su smještene 52 telefonske kabine za posjetitelje pa je Zagrebačka burza tom modernom tekovinom nadmašila sve tada postojeće europske burze.
Godine 1945. Zagrebačka burza je zatvorena, a arhiv Burze većinom uništen, no o toj ranoj povijesti Burze možemo reći da je imala izuzetno značajnu ulogu u uklapanju hrvatskog gospodarstva u kontekst europske ekonomije.
Više informacija o povijesti Zagrebačke burze do 1945. dostupno je u tekstu prof. dr. sc. Mire Kolar-Dimitrijević, povodom 10. godišnjice Zagrebačke burze 2001.
